Djeca i Adolescenti

Psihoterapija Djece i Adolescenata



Psihoterapija djece i adolescenata bitno se razlikuje od psihoterapije odraslih osoba, a to se naročito odnosi na ulogu terapeuta, odnos i suradnju s roditeljima jer o suradnji s roditeljima ovisi prihvaćanje same terapije.


Terapijske tehnike modificiraju se prema fazama razvoja djeteta, stupnju edukacije, o čemu ovisi i sam izbor tehnika. Uloga terapeuta u terapiji sa djecom i adolescentima vrlo je kompleksna jer terapeut kreira sigurnost, preuzima odgovornost za granice i etičnost samog procesa, a unutarnji psihički procesi djeteta i odnos s roditeljima unose se i u terapijski odnos. Kroz terapiju stvoreni novi odnosi značajni su za sve kasnije odnose.


S obzirom na specifičnosti djece i adolescenata terapijske tehnike adaptiraju se u zavisnosti od faze razvoja i djetetovih problema kao i odnosa sa okolinom. Posebna težina psihoterapije djece i mladih proizlaze iz djetetovih problema s motivacijom, reduciranosti kapaciteta retrospekcije i teškoćama vremenske perspektive. Posebnu poteškoću predstavlja zaokupljenost djetetovog ega obranama od terapeuta, što je naročito naglašeno kod adolescenata, a što stvara teškoće u uspostavljanju odnosa.


Program psihoterapije djece i adolescenata temelji se na razvojnom pristupu djeci i mladima inkorporirajući humanistički i integrativni pristup / Gestalt, TA, IA/, te Self psihologiju, intrasubjektivne teorije i teorije odnosa.


Razvojna perspektiva inkorporirana je u radovima Bolbya, Winnicotta, Sterna, Schorea, M. Mahler, M. Klein i drugih.


Osnovna filozofija programa temelji se na

  • Odnosu dijete-roditelj koji je najvažniji za kreiranje unutarnje psihičke strukture djeteta i adolescenta
  • Unutarnjoj dječjoj strukturi koja utječe na odnose s okolinom koji imaju tendenciju ponavljanja povijesti i stvaranja životnog skripta i srama
  • Selfu koji nije entitet već kontinuirani proces koji je socijalno, afektivno i odnosno strukturiran kroz odnose s roditeljima i drugim važnim osobama, a uobličava se kroz socijalne ekonomske i kulturalne karakteristike
  • Obranama kojima se djeca brane od promjena, djelomično iz sigurnosti, te nastoje zadržati postojeće stanje
  • Otporima prema osjećajima koji dolaze iz prošlosti u sadašnji kontekst djetetovog života, ali i ukazuju na moguće terapijske intervencije

Osnovna pravila psihoterapijskog tretmana, bez obzira na bazične pristupe, uključuju

  • Dobro poznavanje razvojnih faza
  • Poznavanje obiteljske dinamike koja je značajna jer kroz nju dijete percipira svijet i sebe u svijetu i nastala iskustva prenosi na sve druge odnose kasnije u životu
  • Poznavanje i drugih značajnih osoba u djetetovom životu
  • Kod djece u školskom uzrastu, adolescenata
  • Poznavanje zaštitnih i rizičnih faktora

Citirano: HITUDIM